Razvod braka i bračna stečevina: Što trebate znati

Odluka o razvodu braka rijetko je jednostavna, a uz emocionalnu stranu dolaze i pitanja na koja ljudi najčešće nemaju spreman odgovor: kako pokrenuti postupak, što se događa s djecom i tko na što ima pravo od zajedničke imovine. Iz iskustva znamo da se najviše grešaka radi upravo na početku, kad se pitanja razvoda i podjele imovine pomiješaju umjesto da se rješavaju odvojeno i pažljivo. U ovom tekstu objašnjavamo osnovna pravila, onako kako bismo ih objasnili klijentu koji nam dođe u ured.

Sporazumni ili sporni razvod

Obiteljski zakon razlikuje dva puta do razvoda. Prema članku 50. Obiteljskog zakona razvod braka može tužbom zahtijevati jedan bračni drug, a oba bračna druga zajedničkim prijedlogom za sporazumni razvod. Sud će prema članku 51. brak razvesti u tri slučaja: ako se bračni drugovi sporazumiju o razvodu, ako utvrdi da su bračni odnosi teško i trajno poremećeni, ili ako je od prestanka bračne zajednice proteklo najmanje godinu dana.

Sporazumni razvod je u pravilu brži put, ali samo pod uvjetom da se bračni drugovi uspiju dogovoriti oko svih posljedica razvoda, ne samo oko same činjenice da se razvode. Članak 52. omogućuje bračnim drugovima da se prijedlogom za sporazumni razvod ujedno sporazumiju i o mjestu stanovanja djeteta, načinu ostvarivanja roditeljske skrbi, uzdržavanju te imovinskim odnosima.

Kad je obvezno savjetovanje

Ako bračni drugovi imaju zajedničko maloljetno dijete, članak 54. ih obvezuje da prije pokretanja sudskog postupka radi razvoda sudjeluju u obveznom savjetovanju pri nadležnom centru za socijalnu skrb. U tom postupku se, među ostalim, izrađuje plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi koji obuhvaća pitanja poput toga gdje će dijete stanovati, kako će izgledati vrijeme s drugim roditeljem i kako će se rješavati uzdržavanje. Bez provedenog savjetovanja sud prijedlog ili tužbu neće moći meritorno riješiti.

Bračna stečevina i vlastita imovina

Jedno od pitanja koje se u razvodu gotovo uvijek postavlja jest što je "naše", a što "moje". Obiteljski zakon razlikuje dvije vrste imovine bračnih drugova.

Prema članku 36. bračna stečevina je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice, ili imovina koja potječe iz te imovine. Zakonska je pretpostavka da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici bračne stečevine, osim ako su drukčije ugovorili bračnim ugovorom ili ako jedan od njih u sudskom postupku dokaže da je njegov doprinos bio bitno veći.

Prema članku 39. vlastita imovina je, s druge strane, imovina koju je bračni drug imao već u trenutku sklapanja braka, kao i imovina koju je tijekom braka stekao na pravnom temelju različitom od rada, primjerice darovanjem ili nasljeđivanjem. Vlastita imovina u pravilu se ne dijeli prilikom razvoda.

Razgraničenje između ta dva pojma često je sporno u praksi, osobito kad su sredstva tijekom braka miješana ili kad je jedan bračni drug ulagao vlastitu imovinu u zajedničku. U takvim slučajevima teret dokazivanja da je nešto vlastita, a ne bračna imovina, u pravilu je na onome tko to tvrdi.

Kako izgleda postupak u praksi

1. Ako postoji maloljetno dijete, postupak počinje prijavom na obvezno savjetovanje kod nadležnog centra za socijalnu skrb, gdje se izrađuje plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi.
2. Prijedlog za sporazumni razvod, s prilozima (vjenčani list, rodni listovi djece, dokazi o prebivalištu i drugo), podnosi se nadležnom općinskom sudu prema mjestu zajedničkog prebivališta bračnih drugova.
3. Trajanje postupka ovisi prije svega o tome postoji li maloljetno dijete: bez djece postupak sporazumnog razvoda u pravilu je znatno brži nego kad je potrebno provesti i obvezno savjetovanje.
4. Podjela bračne stečevine nije nužno dio istog postupka. Bračni drugovi je mogu urediti sporazumno, primjerice ugovorom kod javnog bilježnika, a ako se ne mogu dogovoriti, pitanje se rješava zasebnim sudskim (izvanparničnim ili parničnim) postupkom.

Najčešće pogreške koje viđamo

• Pokretanje postupka bez prethodno obavljenog obveznog savjetovanja kad postoji maloljetno dijete.
• Miješanje pitanja razvoda i podjele imovine u jedan "paket", umjesto da se imovinski odnosi urede zasebno i pažljivo.
• Nedostatak dokumentacije o podrijetlu imovine (kada je nešto stečeno, čijim sredstvima, je li riječ o daru ili nasljedstvu), što kasnije otežava dokazivanje da je neka imovina vlastita, a ne bračna stečevina.
• Usmeni dogovori o imovini ili uzdržavanju bez pisanog traga, koji se kasnije teško dokazuju.

Izvori

• Obiteljski zakon, Narodne novine br. 103/15, 98/19, 47/20, 49/23, 156/23 (čl. 36., 39., 50., 51., 52., 54.)